Ugovor o autorskom djelu

U svakodnevnom poslovanju poslodavci se često pitaju koji ugovor sklopiti s fizičkom osobom za obavljanje određenog posla – ugovor o autorskom djelu ili ugovor o djelu. Da bi se razjasnila ova dilema, potrebno je razumjeti ključne značajke oba ugovora i prirodu posla koji se obavlja. U ovom članku istražujemo temeljne propise kojima se uređuje ugovor o autorskom djelu, ističući njegova obilježja i razlike u odnosu na druge ugovorne oblike.

 Ključne razlike između ugovora o djelu i ugovora o autorskom djelu 

Rad za drugu osobu može se temeljiti na različitim pravnim osnovama, što utječe na položaj izvršitelja. Na primjer, rad može biti uređen ugovorom iz građanskog prava, poput ugovora o djelu, ili ugovorom o radu koji podrazumijeva radni odnos. Svaki od ovih oblika nosi specifične uvjete i posljedice za obje strane.

Povijest autorskog prava seže daleko unatrag, čak do rimskog prava, gdje je bilo povezano s vlasništvom nad materijalom korištenim za stvaranje djela. Veliki pomak dogodio se s izumom tiskarskog stroja, kada su tiskari tražili zaštitu od neovlaštenog kopiranja, a samo određeni tiskari dobivali su ekskluzivna prava na tisak pojedinih djela.

Iako ugovor o djelu i ugovor o autorskom djelu dijele zajedničku crtu – izvršenje određenog posla – značajno se razlikuju, što kod poslodavaca stvara nesigurnost o primjeni pravog ugovora u određenim situacijama.

Ugovor o djelu pripada području građanskog, odnosno obveznog prava i reguliran je Zakonom o obveznim odnosima. Definira se kao sporazum kojim se izvođač obvezuje izvršiti određeni posao – poput izrade, popravka stvari, fizičkog ili umnog rada – dok se naručitelj obvezuje isplatiti naknadu za taj posao. Ključni elementi ovog ugovora su samo djelo i naknada, a ugovorne strane su naručitelj i izvođač.

Za razliku od ugovora o radu, koji je reguliran Zakonom o radu i podrazumijeva radni odnos, ugovor o djelu fokusiran je na konkretan zadatak, a ne na stalnu vezu između stranaka. Posao može obuhvaćati fizičke aktivnosti (npr. popravak instalacija) ili intelektualni rad (npr. pisanje knjige), a ne veže se za određeno vremensko razdoblje, već za završetak definirane aktivnosti. Izvođač djeluje samostalno, koristi vlastite resurse, sam određuje vrijeme i mjesto rada te preuzima rizik izvođenja. Naručitelj plaća naknadu tek nakon završetka posla. Samostalnost izvođača glavna je značajka ovog ugovora, čime se naglašava njegova neovisnost o naručitelju.

S druge strane, ugovor o autorskom djelu reguliran je Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima te se temelji na stvaranju autorskog djela. Ovdje je ključno da posao rezultira originalnim intelektualnim djelom. Autorsko djelo definirano je kao tvorevina iz književnosti, znanosti ili umjetnosti s individualnim karakterom, koja odražava originalnost i kreativnost autora, bez obzira na oblik izražavanja ili namjenu. Subjektivna izvornost podrazumijeva da djelo nije kopija već postojećeg poznatog rada.

 Specifičnosti autorskog prava 

Autorsko pravo, prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, pripada stvarateljima književnih, znanstvenih i umjetničkih djela. Autor je fizička osoba koja je djelo stvorila, a pravo mu omogućuje isključivu kontrolu nad uporabom djela. Autor može prenijeti pravo korištenja drugome ili zaštititi svoja prava, a ono nastaje automatski stvaranjem djela, bez potrebe za registracijom – dovoljno je da ideja bude pretočena u originalan oblik.

Ako više osoba sudjeluje u stvaranju djela, postaju koautori. Kod nedjeljivih djela, prava su zajednička i razmjerna doprinosu svakog autora, dok kod samostalnih prinosa (npr. tekst i glazba) svaki autor zadržava pravo na svoj dio. Odnosi među koautorima obično se definiraju ugovorom.

Zakon izričito navodi primjere autorskog djela, uključujući: 

- Jezična djela (knjige, govori, računalni programi), 

- Glazbena djela (s tekstom ili bez), 

- Dramska, koreografska i pantomimska djela, 

- Djela arhitekture, likovne i primijenjene umjetnosti, 

- Audiovizualna i kartografska djela, fotografije, tehnički crteži i slično. 

Međutim, ideje, metode, matematički koncepti, službeni dokumenti ili vijesti ne smatraju se autorskim djelima.

 Ugovor o autorskom djelu 

Osim ugovora o radu i ugovora o djelu, prihod se može ostvariti i putem ugovora o autorskom djelu, poznatog i kao autorski ugovor. Ovaj ugovor štiti prava autora, uključujući imovinska prava (zaradu), moralna prava (kontrolu nad uporabom) i ostala povezana prava.

Zakonom je propisano da ugovor mora biti pisan i sadržavati naziv djela, način korištenja te podatke o korisniku djela. Može se sklopiti i za djelo koje još nije stvoreno, uz očekivanje da će biti realizirano, ali korištenje prava na nepostojećem djelu smatra se ništavim. Stranke ugovora su autor (ili nositelj prava) i korisnik, a predmet je prijenos imovinskih prava – potpun ili djelomičan, uz ili bez naknade, isključiv ili neisključiv, prostorno ograničen ili neograničen. Autor jamči da prenosi pravo koje mu pripada i da nije ograničeno u korist treće strane.

 Obračun autorskog honorara 

Autorski honorari podliježu doprinosima: 

- Mirovinsko osiguranje: 

  - Za umirovljenike i osiguranike samo I. stupa: 10%. 

  - Za osiguranike I. i II. stupa: 7,5% (I. stup) + 2,5% (II. stup). 

- Zdravstveno osiguranje: 7,5%. 

Porez na dohodak obračunava se po nižoj stopi, a značajna razlika u odnosu na ugovor o djelu leži u poreznoj osnovici. Kod autorskog honorara priznaju se paušalni izdaci od 30%, a za umjetnička djela (uz potvrdu udruge) mogu se uvećati za dodatnih 25%.